Dražen Pavlić
Eseji i Pripovijetke
Blog
ponedjeljak, listopad 11, 2010

Priče iz stvarnog života 

Anegdota iz života starice Mande potvrđuje da se život ipak sastoji od mnogo trenutaka koje se neočekivano mogu ispriječiti prije očekivanog kraja. Baka Manda je Marinku ispričala što joj se dogodilo:

- Joooj, što sam se litos osramotila!

- Kako si se osramotila Mande? – upita je Marinko kad je zadnji puta bio u Grudama.

- Evo kako. Imam osamdeset i osam godina i jedina sam živa od moje generacije. Nemam više s kime u selu razgovarat'. Za Veliku Gospu sam se razboljela. Došla dica iz Spljeta i Australije na godišnji odmor. Okupila se sva rodbina. Mislili su: „Baba Mande će mrijet, pa ćemo je pokopat i neće nam tribat dolazit na selo dvaput.“ A ja, sinko, ostala. Sramota je to velika. Na brigu sam dici i na teret.   

Drugu je priču ispričala baka Marija. Stajali smo ispred crkve, kad je pokraj nas prošao župnik. Pozdravismo:

- Hvaljen Isus i Marija!

- Navijeke!

Marija je pričekala da župnik uđe u crkvu. Priđe mi bliže i reče:

- Gospon, kako je meni neugodno!

- A što, bako?

- Evo, vidiš, ja nikako ne mogu umrijet'. Mladi ljudi umiru, a ja ostala. Zar to nije sramota?  

Ove priče govore nam o tome kako ljudi pokušavaju isplanirati život i smrt. Kad procijene da se primiče kraj putovanja, oni spremno čekaju. Za svoje grobno mjesto uredno plaćaju komunalnu naknadu. Na štednoj knjižici je lijepa ušteđevina, koja će dostajati za pristojan sprovod. Da ne budu djeci na teret! Valja s ovoga svijeta otići bez dugova. Ali, ponekad se životna neizvjesnost nastavlja. Pojavljuju se uvijek nove dionice koje valja prijeći. Kraj se čini blizu, a nikako da dođe. Iako je po njihovom mišljenju životna priča ispričana do kraja, vrijeme vrijeme preostalo do točke smrti kao da se sve više usitnjava i kraj se udaljuje!  

Riječ je o istom proturječju kontinuiteta i diskontinuiteta vremena o kojem je govorio Zenon. Starice su svoj život vidjele u cjelini i htjele su zaključiti postojanje na zemlji. No, zanemarile su činjenicu da se taj vremenski tijek sastoji od niza čvrstih realnih točaka koje zovemo sada i sada i sada, koje također treba prijeći. 

Dakle, beskonačna djeljivost vremena nije samo moguća i pomišljena. Ona se može doista dogoditi u zbilji. Ako postoji mogućnost da se stvar zakomplicira, zakomplicirat će se! Murphyjev zakon donesen je na temelju iskustvenih činjenica. Prošli tjedan naš ugovor s kupcem poslovnih udjela primakao se konačnom ispunjenju. Nakon pet mjeseci pregovaranja, ugovaranja, posjeta odvjetnicima, potpisivanja ugovora, isplate kapare, sklapanja dodataka ugovoru, došao je dan konačne isplate. Usuglasili smo ostatak cijene koju treba platiti, a cesije, tabularnu izjavu i garantne pologe deponirali smo kod javnog bilježnika. Stranom kupcu poslali smo platnu instrukciju. Isplata je bila najavljena u srijedu oko podne. Čekam da me nazove službenik deviznog odjela. Procedura je poznata do najmanjeg detalja.Valja faksirati izjavu o porijeklu sredstava, zatim će naš referent u banci s riznicom dogovoriti najpovoljniji tečaj i novac će sjesti na kunski račun. Poslat ću  e-mail, tzv. raspored sredstava po računima.  Primaklo se podne, ali telefon ne zvoni. Oko pola dvanaest zove direktorica:

- Zvali su me iz banke. Kažu da su na račun tvrtke pristigla neka devizna sredstva. Znadete li Vi nešto o tome?

Kroz mozak mi prođe loša slutnja. Kažem:

- Pa nisu valjda uplatili na pogrešan račun?!

Zovem banku i provjeravam. Kupci udjela novac su poslali na račun tvrtke koju kupuju, umjesto na račun prodavatelja. Zovem drugu stranu i javljam im grešku. Ispričavaju se. Zadnja etapa ispunjenja našeg ugovora počela se usitnjavati u nove pod-etape. Naša strijela prestala se kretati prema željenom cilju. Vrijeme kao da je stalo.

Kupci swiftom šalju novu uputu, s točnim nazivom korisnika sredstava i njegovim IBAN-om. Partner s druge strane žice je procijedio psovku i rekao da se čujemo za par minuta. Prošlo je možda pola sata. Vratio sam se s ručka. Tajnica mi daje papirić s brojem bankarice koja me hitno treba. Javljam se.

- Oprostite, pročitali smo ugovor, ali nam ne odgovaraju iznosi. Ništa ne razumijemo. Kapara je plaćena u više tranši, zatim je dio novca investiran. Pozajmice su cedirane na Stjecatelja. Koliki je zapravo ostatak cijene?

Taman kad sam gotovo riješio problem pogrešnog računa, pojavljuju se nove prepreke. Ne mogu vjerovati da ću službeniku banke morati objašnjavati detalje ugovora. On je pristigle Eure trebao jednostavno rasporediti na kunski račun. Zašto mora razumjeti ugovor?

Zovem odvjetnika. On galami s druge strane žice:

- Nevjerojatno! Što bankare briga za ugovor! Pa ja sam prošli tjedan na račun primio toliko novca da glava boli. Što njih briga kako i zašto?

Peripetije su na koncu ipak sretno raspetljane. No, pred samim ciljem počeli su se otvarati novi problemi, koje sat prije isplate nismo ni slutili.Telefonske slušalice odjednom su se usijale, živci su se napeli, pale su teške riječi, kuhala se kava i čaj… Kad se činilo da smo gotovo prevalili dugi put od potpisivanja do ispunjenja ugovora, preostala udaljenost počela usitnjavati u sve nove i nove međuprostore koje je valjalo prijeći.  Kao u Zenonovj priči o kretanju, konačni cilj bio je nadohvat ruke a ipak teško dostižan. Trčali smo sam za njim kao zec za mrkvom. Finiš utrke za putnika može biti koban, tako da on nikad ne stigne do cilja. Dakle, prostor u stvarnosti ipak može biti beskonačno podijeljen? To je karakteristiku fizičkog prostora i vremena koju je uočio još Zenon iz Eleje, onaj za kojeg Diogen Laerćanin kaže da je bio Parmenidov učenik i ljubavnik.

drazen-pavlic @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 0
Ženske priče
Nema zapisa.