Dražen Pavlić
Eseji i Pripovijetke
Blog
ponedjeljak, listopad 18, 2010
Tijek ljudskog života također možemo shvatiti kao jedno takvo proturječno kretanje.Vrijeme se može shvatiti kao kontinuitet sata, dana, mjeseca, godina i na koncu čitavog života. Međutim, dok živimo jedan trenutak, ovdje i sada, mi smo potpuno u njegovoj vlasti. Trenutak je biće po sebi. To je proturječje koje je Zenon uočio: prostor i vrijeme možemo razumjeti kao kontinuitet, ali je u njih ujedno postavljena granica, koja ih dijeli na dvoje. Ta se polovica opet može shvatiti kao cjelina, koja se dijeli na dvoje i tako u beskonačnost. Aristotel je Zenonov problem riješio tako što je rekao da su prostor i vrijeme, istina, djeljivi, ali u stvarnosti nisu beskonačno podijeljeni. Moguće je zamisliti beskonačno mnogo podjela, ali one u zbilji ipak ne postoje. Hegel to mjesto komentira riječima: „Djeljivost kao mogućnost je ono što je opće; postoje i kontinuitet i negativitet… Ja mogu dijeliti materiju u beskonačnost, ali ja također to samo mogu; stvarno ja je ne dijelim u beskonačnost.To zapravo jest beskonačnost, što ni jedan od njenih momenata nema realiteta. Ona ne dospijeva dotle da jedan od njih postane po sebi, ili da se stvarno dogodi – niti apsolutna granica niti apsolutni kontinuitet…Isto onako kao što ja ne dijelim prostor actu beskonačno, isto tako to ne čini ni tijelo koje se kreće: određeni prostor postoji kao ograničen, egzistira tako za njega.“ (Hegel, Povijest filozofije, Prvi dio – Grčka filozofija, Prvi odsjek – Eleaćani. BIZG, Beograd, 1983., str. 232)  

Hegel dalje objašnjava da se sa istog stanovišta mogu shvatiti ostali Zenonovi stavovi. Ne kao zamjerke protiv realiteta kretanja, kako one izgledaju na prvi pogled. Zenon je naravno znao da je kretanje osjetilno izvjesno, jednako kao što je izvjesno da postoje slonovi. On je samo htio reći da je bitak ili istina u Jednome (Bogu, cjelokupnom svemiru itd.) koje je nedjeljivo i nema proturječja u sebi. A kretanju u pojavnom svijetu odricao je istinitost, jer u sebi sadrži proturječje (kontinuitet i ograničenost u isto vrijeme). Aristotel kaže da je Zenon začetnik dijalektike. Hegel prihvaća to mišljenje i dodaje da je Zenon majstor elejske filozofske škole, kod kojeg se čisto mišljenje pretvara u kretanje pojma u samom sebi, u čistu dušu znanosti. Kad je govorio da nema kretanja, mislio je na čisto kretanje (u mišljenju), ne ono osjetilno izvjesno i prisutno u predodžbi. „Pitanje se naprotiv tiče njegove istine – kaže Hegel – kretanje pak jest neistinito, jer ono predstavlja proturječnost. Zenon je time htio reći da kretanju ne pripada nikakav pravi bitak ili istina.“ (Prvi odsjek – Eleaćani, 4. Zenon, isto, str. 229) Čim se pretpostavi bitak (Istina, neproturječno Jedno), promjena ili kretanje je proturječnost i neistina. To je logička istina koju su otkrili Elejci. Iz Jednoga, iz bitka, tumači Hegel, odstranjena je odredba negativnoga ili množine. Eleaćani su bili dosljedniji od nas danas, kaže on. Mi priznajemo stvarnost i istinu konačnog svijeta, a oni su bitak (postojanje, istinu) priznali samo Jednom (Bogu), dok su konačni svijet nasuprot tome vidjeli kao svijet privida.

drazen-pavlic @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 0
Ženske priče
Nema zapisa.