Dražen Pavlić
Eseji i Pripovijetke
Blog - travanj 2010
petak, travanj 30, 2010
Stari pisci govorili su da će svijet propasti kad se u vremenu dogodi sve što je u vječnosti bilo planirano. Prema biblijskom obrascu, tada će nastupiti punina vremena. Prvi kršćani su s velikim nestrpljenjem iščekivali silazak uskrslog Krista na zemlju, jer je on imao pomesti nevjernike a osobito Rimljane. Kako se taj završni događaj uvijek odgađao, apostoli su braću tješili da sudnji dan neće doći dokle god se ne zbude sve što se ima zbiti, odnosno ono što je Bog zamislio još prije stvaranje zemlje i neba. Prema Otkrivenju svetog Ivana, vrijeme se kreće ciklički, u razdobljima od 1000 godina. Upravo je toliko, mislio je on, prošlo od sveopćeg potopa. Posljednji put kad je Bog odlučio uništiti svijet zbog njegove pokvarenosti, spasio se samo Noa i njegova obitelj. Apostol Ivan bio je stoga uvjeren da je ispunjenje vremena i nailazak vječnosti bilzu. 

Dakle, totalni krah nastupa kad se dogodi sve što se imalo dogoditi. Upravo se na takav način stvari često puta događaju u životu. Kad čujemo da se u poznim godinama razvode muž i žena, čudimo se. Što im je došlo? Kako će se pod stare dane privikavati na samački život ili na novog bračnog druga? Znademo koliko truda treba da se čovjek prilagodi navikama i karakteru druge strane! Prevarena žena u napadu histerije viče na muža: „Zna li tvoja mlada ljubavnica da hrčeš u krevetu i prdiš za stolom?“ Drugi slučaj govori o suprugu koji je jednog dana ušao u kuću i nonšalantno objavio da se seli k drugoj ženi. Pokupio je stvari i mirno zatvorio vrata pred licem zabezeknute supruge, kojoj je usput ostavio i dvoje djece. Možda se mlada žena pitala: „Gdje sam pogriješila?“ Pogrješila je na početku priče, kod odabira. Nije razabrala da je njezin budući muž hedonista, koji je nju naprosto konzumirao i potrošio. Sad je poželio osvježenje. Možda su ovi supružnici naprosto ispunili sve bitno što se od njih očekivalo, naime, na svijet su donijeli dvoje djece? Time su reproducirali dvoje novih pripadnika svoje vrste. 

Drugačiji je slučaj brakova koji se raspadaju tiho i neizgled bez razloga. Žena je domaćica i majka, često puta zaposlena žena. On je također zaposlen, a pored ostalog igra nogomet, pjeva u zboru, subotom do ručka je na kavi s prijateljima. Pa što smeta, zar se ne kaže da žena drži tri ugla u kući? U takvom braku žena je strana koja daleko više trpi. Svoje neostvarene ambicije davno je pokopala. Zaista je mnogo morala oduzeti od svog ega! Nedavno je svećenik na pogrebu moje tete rekao da žena sliči Isusu, jer kao majka, baka i supruga po definiciji uvijek trpi za druge. 

On se ne može primiriti ni u mirovini, jer je navikao skitati. U društvu zlurado priča šalu o tome kako ga je majka teškom mukom naučila hodati, a sada ga supruga nikud ne pusti. U trenutku kad su djeca odrasla i više ne plaču - i ne pitaju gdje je tata - ta je žena konačno poludila. Do tada je vjerna supruga ljubomorno čuvala fasadu skladnog braka. Sad je odlučila da je toga dosta. Njezin kufer je pun. Ispunio se svime onim što je kao mlada žena prije stupanja u brak u svom srcu bila spremna istrpiti za voljenog. Koliko puta ju je povrijedio, a ona mu je opraštala! No, ožiljci na njezinoj duši ostajali su. Kad je nepravedni muž u njezino srce utisnuo zadnji ožiljak, čaša se prelila i ona je odlučila da ga pošalje dođavola. Njezin princ je iznevjerio zadnje od očekivanja koja mu je davno stavila na konto. 

Ljudi se pod utjecajem životnih okolnosti mijenjaju. Tada shvaćamo da to više nije osoba s početka priče. A možda nikad i nije bila.

drazen-pavlic @ 14:24 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 26, 2010
Subota je na bjelovarskom korzu. Sunčani proljetni dan na promenadu je izmamio staro i mlado. Žene HSS-a stoje pokraj paviljona i nude kolače, Simo je ispred zgrade Croatia osiguranja razvukao štandove i izložio knjige, a čiča u baloneru sjedi pred DM-om na tronošcu i muči harmoniku. Agenti mobilnog operatera u blizini fontane nude povoljne tarife novim pretplatnicima. Prilaze ljudima, vuku ih za rukave. Jedna mlada djevojka popustila je na nagovore upornih komercijalista. Odlučila je konzumirati mukotrpno stečenu punoljetnost i potpisala obrazac super povoljne pretplate, koja omogućuje više minuta razgovora uz manju cijenu od dosadašnje. Kad su počeli pristizati znatno veći računi od očekivanih, shvatila je da se prevarila. Pokazalo se da je napast nove tarife prevelika. Bez kontrole troškova koju omogućuju jednokratni telefonski bonovi, djevojka je razgovarala sve više. Vodila je nepotrebne razgovore poput onih: «Jesi li krenula?» «Pa gdje si već?» - umjesto da naprosto sačeka da prijjteljica dođe na dogovoreno mjesto.

Iako još ne zarađuje, te subote ujutro bila je kompetentna da potpiše pristupni obrazac za «povoljnu» tarifu. Od tog trenutka mobilnog operatera ne zanimaju nikakvi izgovori. On ustraje na činjenici da je svojim potpisom mlada djevojka preuzela dvogodišnju ugovornu obvezu. Pokušala se izgovoriti da je izgubila telefon i karticu, ali joj je službenica spremno odgovorila da će joj rado izdati zamjensku. Njezin ravnodušni pogled kao da je nadodao: «Što si potpisala?» Ako uplate prestanu stizati, predmet će bez pardona predati na sud. Sa svojim platcem-starateljem djevojka je u međuvremenu dogovorila da SIM-karticu izvade iz telefona. U poštanski sandučić i dalje su stizali računi s iznosom mjesečne pretplate. Ali se barem riješila suvišnih dodatnih minuta razgovora.



Nakon nekoliko mjeseci djevojku su uhvatili grčevi u trbuhu. Učinjeni su krvni nalazi i ultrazvuk abdomena. Liječnici su u svemu vidjeli kiruršku sliku upale slijepog crijeva. Donijeli su odluku da trbuh treba otvoriti! Ako se pokaže da je dijagnoza bila pogrešna, kirurzi će crvuljak ipak odstraniti jer on mladoj osobi u budućem životu sigurno neće trebati. U slučaju ako je apendix je ipak bio upaljen, a operacija se odgodi, može doći do neželjenih i trajnih posljedica.

Majka je zazirala od noža i bila je spremna pričekati sljedeći dan i ponovljene nalaze. Ipak je jutro pametnije od noći. Međutim, djevojka je bila nestrpljiva i ponovno je upotrijebila svoju poslovnu sposobnost. Vlastoručno je otpisala pristanak na operaciju. Obveze na fakultetu koje ne mogu čekati prisilile su je na takvu odluku. Tá ipak je ona gospodar svoga tijela! Kirurzi su te noći odradili svoje. Pokazalo se da nije bila u pitanju upala slijepog crijeva. Drugog jutra, nakon vizite, mlada djevojka je mogla proizvesti samo slabašni šapat: «Što su mi učinili?» Sinoć je bila tako odlučna prekinuti trodnevnu bol u trbuhu! Stoga je suviše lako potpisala pristanak za operativni zahvat. Tko zna što bi učinila da je znala što je čeka? Sad više nije mogla natrag. Obveze na fakultetu morat će pričekati barem još tjedan-dva. Tražila je da joj donesu knjigu i olovku, jer nije smjela propustiti još jedan kolokvij.



«Obje strane svojim potpisom potvrđuju da su ugovor razumjele, te da ga u potpunosti prihvaćaju odričući se ujedno bilo kakvih prigovora...»

Koliko puta smo brzopleto stavili potpis ispod sličnih sablasnih članaka, koje pravnici iz formalnih razloga uglavljuju na začelje svakog ugovora! Da li smo svjesni na što smo sve u tom kratkom trenutku svojim potpisom pristali? Parafiramo list papira koji nam netko tura pred nas, kao da se radi o banaloj stvari: «Ovdje potpiši…Ovdje…i ovdje!»

Kad bismo samo imali vremena stati i razmisliti, možda bismo potpisivanje odgodili za neku drugu zgodu. Kad bi prizvali u svijest spoznaju u kojoj mjeri taj kratki trenutak određuje naše živote! Strijela koja je iz napetog luka jednom poletjela, ne može se više vratiti strijelcu.
drazen-pavlic @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Ženske priče
Nema zapisa.