Dražen Pavlić
Eseji i Pripovijetke
Blog - ožujak 2013
četvrtak, ožujak 28, 2013
U ovoj su knjizi zapisane misli velilkih mudrada/filozofa, o d Parmenida i Heraklita, do Wittgensteina, Tolstoja i Heideggera. Četrnaestorica odabranih mudraca ocrtava trag autorove lektire proteklih godina. Tragajući za istinama svijeta i života, svi su oni pokušavali pronaći svoju istinu - ili smisao života. U ovom uvodu ne možemo prepričati ideje svih zastupljenih autora, pa ću se ograničiti tek na dvojicu - Kierkegaarda i Hegela.

Na prviim stranicama svoje druge knjige (Ponavljanje, 1848.) Kierkeaard je razvio osnovne ideje vlastite filozofije. To je praktički sažetak njegove misli, program koji je razvijao do svog zadnjeg djela (Vježbanje u kršćanstvu). Svojoj  filozofiji daje ime: nova filozofija - jer s njom namjerava udariti temelj.  Novija filozofija započinje razdobljem nakon Hegela. Želimo li razumjeti Kierkegaardova filozofska djela, moramo stalno imati na umu da se on sve vrijeme obračunava s Hegelovom filozofijom. On zapravo odbacuje čitavu Hegelovu filozofiju. U vrijeme kad u Njemačkoj i Europi svi kao ptice na grani prepričavaju dijelove Hegelova filozofskog sustava, Kierkegaard je usamljen u pokušaju originalnog mišljenja.  Jedino je Leibniz, kaže, naslućivao nešto od te nove filozofije.

Čitav je tekst Ponavljanja zagonetan, s nekom određenom namjerom zaogrnut u teškoće – kao da je filozof htio otežati razumijevanje… Ili barem čitatelja prisiliti na mukotrpno promišljanje! Zašto djelo filozofa XIX stoljeća počinje opisom  - kako je Diogen istupio protiv Elejaca i njihove nauke:  da  u realnom svijetu ne postoji kretanje? Kinik Diogen iz Sinope nije rekao ni riječ, već je samo prošetao gore-dolje ispred Elejaca i time pobio Zenonov nauk. Tako  je zabilježio biograf grčkih filozofa Diogen Laerćanin, što na ovome mjestu prenosi Kierkegaard!

Moguće je ovdje pozabaviti se pojmom kretanja kako su ga razvili Elejski filozofi  - Ksenofan, Parmenid, Zenon, Melis - te ga povezati s kretanjem svijesti , do čega je stalo Kierkegaardu. No, vodeći računa o tome da je podloga svih tekstova danskog filozofa obračun s Hegelovim sistemom, dovoljno je primijetiti da je Kierkegaard ovdje stao na stranu realnog života - protiv spekulacije.  (Kao što je Diogen učinio nekoliko koraka i time pobio elejske ideje.)

Odmah nakon spomena Elejaca i Diogena, Kierkegaard uvodi  pojam ponavljanja, koji je – kaže - presudna riječ  za ono što je kod Grka bilo sjećanje. Grci su učili da je sva spoznaja sjećanje na boravak duše u svijetu ideja (Platon), a materijalni svijet da je svijet privida i mnijenja (Parmenid). No Kierkegaard ne gradi svoju teoriju spoznaje, već filozofiju života realnog čovjeka. Njemu nije stalo do toga da objasni proces spoznaje i njezine granice. Njegova filozofija uči da je sam čovjekov život  -ponavljanje.  Od kud je došla ova riječ, koju zaista ne susrećemo u povijesti filozofije (Die Wiederholung, njem.)? Za novu misao potreban je novi izraz, to je znao i Hegel - pa je kovao riječi koje su trebale obuhvatiti novost njegove misli. Ovdje nam Kierkegaardova misao također daje novu riječ/misao  – a to je ponavljanje!

Za sada ne možemo dokučiti što bi se pod izrazom ponavljanje moglo skrivati, pa zapamtimo što nam filozof kaže, naime,  da je ponavljanje isto kretanje kao i sjećanje - samo u suprotnom smjeru. Ono čega se sjećamo već je bilo, tj. povratno se ponavlja. Stvarno se ponavljanje unaprijed sjeća.  Kierkegaaradu nije stalo do spekulacije ili utemeljenja neke spoznajne teorije, to smo već rekli. Zato naglašava da je riječ o stvarnom ponavljanju, nasuprot ponavljanja u sjećanju, koje se odvija samo u mislima – baš kao i ideje o kretanju, koje su postojale samo u glavama Elejskih filozofa. Ponavljanje je stvarno (tiče se konkretnog, realnog čovjeka) i teče unaprijed, za razliku od sjećanja koje je imaginarno i teče unazad. Zato je moguće reći da ponavljanje usrećuje čovjeka, jer je ono istina života, kaže Kierkegaard.

 

Jedna digresija

(Koristeći se gotovo istim sredstvima,  Augustin određuje pojam vremena. Prošlo vrijeme, kojega se sjećamo, realno postoji samo u sadašnjosti: u trenutačnim psihičkim stanjima svijesti . Kad mjerimo protok vremena, mjerimo svoje sjećanje - koje sada postoji, jer ono jedino realno traje. Kad vrijeme prođe, ne mjeri se.  Jednako tako, ne mjerimo vrijeme prije nego li je uopće počelo.  Zato Augustin zaključuje da postoje tri vremena: sadašnje u prošlosti, sadašnje u sadašnjosti i sadašnje u budućnosti. Možemo ih još nazvati: pamćenje, očekivanje i gledanje. Tá uvijek kažemo:  „Sada jetoliko sati“. Augustinov veliki zaključak jest:  vrijeme je sam duh  čovjekov - koji gleda, pamti i očekuje.

A Bog je vječnost!  Zato je smiješno kad čovjek uz pomoć kategorija vremena i prostora zamišlja onostranost, pa na tragu Danteovih maštarijia zamišlja krugove pakla ili sfere raja i svu živost bića i događaja u njima. Za Augustina vrijeme je kretanje, a nebo – Bog – jest mirovanje,  ili apsolutna opreka kretanju. Zato je čovjeku pametnije da na pitanje – „Što je Bog radio prije nego što je stvorio nebo i zemlju?“ – odgovori: „Ne znam!“ – kaže Augustin. Taj je odgovor prihvatio i Wittgenstein, kad je rekao da je onaj svijet, ako postoji, jednako zagonetan kao i ovaj kojega živimo i poznajemo.

Heidegger je pošao od ovih Augustinovih razmatranja, kad je bit vremena odredio kao tubitak čovjeka ili ljudski život.  Augustinu  je bilo jasno da odsjaj Boga i vječnosti čovjek može tek naslutiti, u njegovim kratkorajnim bljeskovima u vremenu. Zaista, Bog postoji i u vremenu, ne samo u vječnosti – jer  On je stvorio vrijeme. Ipak, Heidegger je priznao realnost sjećanju i nadi – pošto oni daju tako potrebnu slojevitost vremenu. Kad bi vrijeme bilo samo sada – bilo bi ono prazno, apstraktno-matematičko, fizikalno mjerljivo ili jedno-dimenzionalno vrijeme. Strahotu života u vječitoj sadašnjosti  iskušava moderan čovjek, koji živi i i juri uvijek u nekom sada... od sada do drugog sada... te se nema vremena zaustaviti... pa se čak opskrbio satom da to sada može precizno mjeriti...)

Nastavlja se

 

drazen-pavlic @ 14:29 |Komentiraj | Komentari: 0
Ženske priče
Nema zapisa.